Z Wjerbna/Werben. Njeźelu połdnja, 4. awgusta, su sebje Wjerbanarje pšašali, lěc by mógli zewšym swój žnjowny nałog pśewjasć, dokulaž wjedrowa powěsć jo njewjedro a mócny dešć pśipowěźeła. Wóni su pak gluku měli: Mimo dalokego grimotanja jo njebjo měrne wóstało. Dešć pak njejo wupadnuł a jo se w casu swěźenja cesćej z słyńcom wótměnjował. Wót togo ale njejo se dała wjerbańska młoźina móliś a jo z małym zapózdźenim ze źaseś rejtarjami a 13 źowćami wót šule do póla pódla športnišća śěgnuła.