Z Janšojc/Jänschwalde. Za togo, kenž ma wjele wušej za serbsku kulturu a pśi tom wósebnje za muziku, jo było slědnu njeźelu wjelgin śěžko, se rozsuźiś, źo wón jěźo: do Dešna na wjeliki swěźeń bórkojskego amta abo do Janšojc na južo 13. swěźeń dujaŕskeje muziki. Pśed tym pšašanim su stojali mjazy drugim teke žedne luźe z Hochoze a z Prjawoza.
A te, ako su se pón na kóńcu rozsuźili za Janšojce, njejsu to wěsće woblutowali. Gromaźe z něźi 2.500 gósćimi a pśiglědowarjami su ga tam dožywili wósym góźin dłujko dujaŕsku a drugu muziku, nonstop. Towaristwo „My za Janšojce / Wir für Jänschwalde“ běšo ten swěźeń, za kótaryž su měli južo 1999 te prědne ideje a kótaryž su pón kužde druge lěto pśewjadli, jadno lěto dłujko wjelgin pilnje pśigótowali. Wósebnje Dirk Markus ako pśedsedaŕ togo towaristwa jo měł z tym wjele źěła – kapały pśepšosyś, pjenjeze wobstaraś a wjele drobnych nadawkow jo na jogo a tych drugich wokoło 15 cłonkow togo małego, ale wjelgin angažěrowanego janšojskego towaristwa cakało.